Euro je druga najvažnija valuta na svijetu, odmah iza američkog dolara. Po nekim procjenama, sudjeluje u približno 16% svih transakcija na globalnom valutnom tržištu. Euro je u elektroničkom formatu uveden 01.01.1999., a 01.01.2002. puštene su u opticaj novčanice i kovanice zajedničke europske valute.

Ova valuta je službeno sredstvo plaćanja u 19 od 28 zemalja članica Europske unije, a u trenutku pisanja teksta, u svakodnevnoj uporabi koristi ga više od 330 milijuna ljudi. Budući da su mnoge zemlje vezale tečaj svoje valute uz euro, dodatnih 210 milijuna ljudi koristi valute koje ovise o zajedničkoj europskoj valuti.

Tečaj eura

Pri nastanku eura kao valute, određen je tečaj u odnosu na postojeće nacionalne valute. Za jedan euro je trebalo izdvojiti 1.95583 njemačkih maraka, 6.55957 francuskih franaka itd. Tečaj eura se nakon toga u odnosu na ostale svjetske kretao u velikim amplitudama, a u odnosu na američki dolar kretao se u rasponu od 0,8 do 1,6 američkih dolara za jedan euro.

Tečaj eura i kune najčešće se nalazi u rasponu od 7,40 do 7,60 kuna za jedan euro, a u situacijama kada izađe iz navedenog raspona, HNB ga intervencijama na deviznom tržištu vraća prema ravnotežnoj vrijednosti.

Zašto je euro uveden?

Nekoliko je razloga uvođenja zajedničke europske valute. Prvi je olakšavanje trgovine unutar EU i izbjegavanje troškova konverzije pri uvozu, izvozu i putovanjima u druge zemlje. Drugi je razlog sprječavanje država da namjernim slabljenjem svoje valute stječu nepoštenu gospodarsku prednost u odnosu na trgovinske partnere. Takva situacija naziva se valutni rat i dugoročno je štetna za sve uključene strane. Treći razlog je jačanje europskog jedinstva. Naime, ideja Europske unije što više povezati europske države, a zajednička valuta je važan korak u ujedinjavanju Europe.

Koje su posljedice uvođenja eura?

Nažalost, osim pozitivnih efekata kao što su olakšavanje trgovine i sprječavanje valutnih ratova unutar eurozone, uvođenje eura je imalo i negativne posljedice. Najvažnije od njih su navedene u nastavku:

  • Rast cijena

Uvođenje nove valute su mnoge trgovine i ostali poslovni subjekti iskoristili za blago podizanje vlastitih cijena. Naime, u situaciji kad su navedeni deklarirani iznosi na proizvodima značajno smanjeni, prosječni kupac je teško mogao primijetiti da je realna cijena proizvoda sada za nijansu viša nego prije uvođenja eura. No podizanje cijena su primijetili statistički zavodi koji prate stopu inflacije, koji su u svim zemljama koje su uvele euro primijetili blagi porast stope inflacije zbog uvođenja nove valute.

  • Rast zaduženosti

Budući da su mnoge manje i slabije razvijene zemlje uvođenjem eura dobile istu valutu koju kontroliraju moćne države kao što su Njemačka i Francuska, kreditori na globalnom financijskim tržištu su zaključili da je rizik posuđivanja novca slabije razvijenim zemljama u eurozoni značajno pao. Zbog toga su pale i kamatne stope diljem Europe, što su mnogi građani firme, ali i države iskoristili za jeftinije zaduživanje.

  • Bankroti država

Nakon godina ubrzanog zaduživanja došlo je do globalne financijske krize. Stopa nezaposlenosti je naglo porasla, a gospodarski rast se zaustavio, zbog čega neke države više nisu mogle otplaćivati vlastite dugove. U takvim situacijama bi u prošlosti došlo do slabljenja valuta država koje bi bile u najvećim problemima, a rast izvoza bi ublažio krizu. No ovog puta zemlje poput Grčke, Portugala i Španjolske nisu mogle oslabiti svoju valutu, što znači da nije bilo načina da se kriza ublaži. Grčka je bila u najgoroj situaciji i nije mogla vratiti svoje dugove, a ostatak Europe predvođen Njemačkom je godinama vijećao o tome treba li se Grčkoj pomoći i pod kojim uvjetima.

  • Rast euroskepticizma

Kriza je podijelila EU na bogati sjever i siromašni jug. Grci, Portugalci, Španjolci i Talijani su za tešku situaciju krivili precijenjeni euro zbog kojeg im je rastao uvoz i padao izvoz. Također su krivili Njemačku, iz koje su uvozili sve više proizvoda, zbog čega je patila domaća proizvodnja. Nijemci su s druge strane smatrali da su problemi u mediteranskim zemljama nastali zbog loših radnih navika domaćih radnika. Smatrali su da oni ne trebaju financirati “lijene i rastrošne Grke”. Dakle, indirektna posljedica uvođenja eura je bila pad povjerenja u cijeli projekt ujedinjavanja Europe.

Treba li Hrvatska uvesti euro?

Hrvatska Narodna Banka dugi niz godina otvoreno zagovara uvođenje eura u Hrvatskoj, a u posljednje vrijeme i EU potiče taj projekt. Argument HNB-a je taj da je Hrvatska ionako visoko eurizirana zemlja, a tečaj eura i kune je praktički fiksan i ne mijenja se već desetljećima. Nadalje, HNB tvrdi da će nakon uvođenja eura dodatno pasti kamatne stope u Hrvatskoj, što bi trebalo biti pozitivno za gospodarski rast.

No uvođenje eura će Hrvatskoj donijeti potpuno iste probleme koji su nastali u većini ostalih perifernih članica EU. Cijene će porasti, doći će do novog vala zaduživanja, a najgore od svega, u slučaju recesije Hrvatska će izgubiti svaku mogućnost slabljenja valute. To znači da će jedini način izlaska iz krize biti smanjivanje plaća, mirovina i dizanje poreza. Osim toga, euro je valuta osuđena na propast, stoga je bolje ne sudjelovati u takvom projektu.

Zašto je euro osuđen na propast?

Europske zemlje se značajno razlikuju po strukturi gospodarstva. Neke su orijentirane na proizvodnju i izvoz, druge fokus stavljaju na financijski sektor, a neke se u potpunosti oslanjaju na turizam. Također postoji velika razlika u mentalitetu, razini plaća i zaduženosti pojedinih država. Osim toga, gospodarski rast je asimetričan. U dobrim vremenima mediteranske zemlje u pravilu imaju više stope rasta i inflacije od zapadne i sjeverne Europe, dok je u recesijama obrnuto. Takva situacija zahtjeva različitu monetarnu politiku u različitim dijelovima Europe, a zajednička valuta i jedinstvena centralna banka to onemogućuju.

Jedini način da se kompenziraju spomenute nejednakosti je potpuno ujedinjenje EU. To znači jedinstveni europski proračun iz kojeg bi se od poreza koje plaćaju Nijemci i Nizozemci obilato financirale siromašnije zemlje kao što su Grčka, Portugal i uskoro Hrvatska. No građani bogatih europskih zemalja gotovo sigurno neće pristati na to. To znači da će nejednakosti u EU vjerojatno rasti, što će dovoditi do rasta euroskepticizma. Posljedica će biti populistički pokreti, koji će za sve kriviti EU i zahtijevati referendume o napuštanju unije ili eura, kao što se dogodilo s referendumom o Brexitu u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prije ili kasnije će jedna ili više zemalja na sličan način napustiti euro i vratiti svoju nacionalnu valutu, a to će kad tad izazvati lančanu reakciju i raspad cijele eurozone.

Nikada u povijesti nije uspjela zajednička valuta u različitim zemljama koje imaju različite proračune, stoga je neizbježno da će i euro postati bezvrijedan. Budući da potpuno ujedinjene EU u “Sjedinjene Europske Države” nije realan scenarij, nije pitanje hoće li euro propasti, nego kad će do toga doći? Možda za nekoliko godina, a možda tek za nekoliko desetljeća. Kako to u pravilu biva, prije potpune propasti, vrijednost valute naglo počinje padati, pri čemu većina građana ne uspije na vrijeme reagirati i gubi veliku većinu vlastite ušteđevine. Potrebno se samo sjetiti što se dogodilo s jugoslavenskim dinarom ili nekim drugim valutama, kao što je iranski rial.

Kako se zaštititi od propasti eura?

Najbolji način za zaštitu od polaganog gubitka vrijednosti novca zbog inflacije ili nagle propasti valute zbog pada povjerenja u državu je posjedovanje valute neovisne o bilo kojoj državi – a radi se o zlatu. Nije slučajno da je upravo zlatni novac bio omiljeni oblik novca diljem svijeta. Budući da je količina zlata na raspolaganju čovječanstvu relativno stabilna, stabilna je i vrijednost ovog plemenitog metala. Upravo zbog toga većina centralnih banaka na svijetu posjeduje velike zlatne rezerve, a mnogi smatraju da je švicarski franak jaka valuta upravo zbog švicarskih zaliha zlata.

Običnim građanima je zlato garancija očuvanja vrijednosti kapitala. Naime, cijena zlata dugoročno ima tendenciju rasta, čime kompenzira učinak inflacije. U krizama, kada pada povjerenje u papirne valute, cijena zlata raste još brže, na čemu se čak može i profitirati. Najbolji način za ulaganje u zlato je kupnja fizičkog zlata u obliku zlatnih poluga ili kovanica kategoriziranih kao investicijsko zlato, jer takvo zlato je prihvaćeno u cijelom svijetu i uvijek ga se može prodati uz vrlo nisu razliku između kupovne i prodajne cijene.

Dakle, ako želite zaštiti svoj novac od krize Europske unije i propasti eura, uložite ga u investicijsko zlato. Na ovoj stranici saznajte koliko trenutno košta 1 kilogram zlata.

Autor:

Banka Zlata

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!