Kada je u pitanju investiranje u zlato, postoji više različitih strategija koje se mogu primijeniti. Neke od njih služe za postizanje maksimalne sigurnosti i očuvanje vrijednosti vlastite imovine, dok su druge namijenjene ostvarivanju iznadprosječnog prinosa pri investiranju u zlato. U nastavku je objašnjeno kako funkcioniraju najčešći oblici ulaganja u žuti plemeniti metal, koji je po mnogima dugoročno najsigurnije ulaganje.

Štednja u zlatu

Budući da se kamatne stope na oročenu štednju nalaze na iznimno niskim razinama, štednja je trenutno potpuno neisplativ način ulaganja novca. Zbog učinka inflacije štednjom se dugoročno čak gubi kupovna moć, na temelju čega sve više ljudi traži alternativne oblike ulaganja vlastite ušteđevine. Pri tome je važna sigurnost, stoga većina građana ne želi ulagati u investicijske fondove ili dionice, nego se odlučuje na provjereno dobru investiciju – zlato. Zlatne poluge i zlatne kovanice poput austrijskih zlatnih dukata stoljećima se već dokazuju kao najbolji način za očuvanje vrijednosti kapitala. Naime, količina zlata dostupnog čovječanstvu se relativno sporo povećava, dok se količina papirnog novca bez pokrića povećava puno brže, na temelju papirni novac konstantno gubi vrijednost. Najbolji dokaz za to je usporedba vrijednosti 100 njemačkih maraka i 100 eura. Prije nekoliko desetljeća se za 100 maraka moglo kupiti više nego danas za 100 eura, iako bi euri trebali biti dvostruko vrjedniji od maraka. Sa zlatom se to ne događa. Danas se za jedan kilogram zlata može kupiti približno ista količina proizvoda i usluga kao i prije 100 godina. U posljednjih 20 godina cijena zlata je u prosjeku rasla 7% godišnje, čime je kompenzirana inflacija. Pri tome, na sav ostvareni profit vlasnici zlata ne moraju platiti nikakav porez, budući da je investicijsko zlato u EU oslobođeno PDV-a i poreza na kapitalnu dobit.

Postoje dva najčešća pristupa štednji u zlatu. Građani koji već imaju određenu štednju i žele je zaštititi od pada vrijednosti najčešće se odlučuju za jednokratno ulaganje veće količine novca, pri čemu u pravilu kupuju veće zlatne poluge težine od 250 grama, 500 grama ili 1 kg.

Drugi najčešći pristup je redovita kupnja manjih poluga težine 1 gram, 5 grama, 10 grama ili 20 grama. Ovakvom štednjom u zlatu investitori grade privatni mirovinski fond u kojem će nakon nekoliko desetljeća povremene kupovine zlata biti nekoliko stotina malih zlatnih poluga, koje će biti garancija financijski neovisne starosti. Pri tome osoba neće morati razmišljati hoće li joj mirovina biti dovoljna za preživjeti mjesec.

Aktivno investiranje u zlato

Ulagači koji bi investiranjem u zlato htjeli ostvariti veći prinos nego je je moguće ostvariti na kamatnim stopama ili pri ulaganju u investicijske fondove, pokušavaju iskoristiti fenomen koji se s cijenom zlata događa dugi niz godina. U dobrim ekonomskim vremenima, kada su kamatne stope na štednju visoke, pada interes za posjedovanjem zlata, stoga mu i cijena pada. S druge strane, u recesijama dolazi do pada kamatnih stopa te pada povjerenja u financijske i državne institucije, stoga građani masovno podižu novca sa štednje i ulažu ga u sigurno utočište – zlatne poluge ili zlatnike. Pri tome cijena na početku kriza i recesija ima tendenciju naglog rasta. Na početku posljednje velike financijske krize, cijena zlata je od 2007. do 2011. godine porasla s 660$ po unci na preko 1900$ po unci, što je porast od gotovo 200% u samo nekoliko godina.

Zbog takvog kretanja cijene, sve što investitor treba napraviti jest prepoznati da stiže kriza i kupiti fizičko zlato. Nakon što do krize dođe, zlato će se gotovo sigurno moći prodati po značajno skupljoj cijeni nego je kupljeno, pri čemu investitor ostvaruje prinos bolji nego pasivnim ulaganjem u štednju. Nakon što se se kriza počne smirivati, cijena zlata u pravilu počinje padati i pada nekoliko godina. Tada investitor samo treba pričekati iduću krizu i na prve naznake recesije ponovno kupiti zlato. U razvijenim zapadnim ekonomijama recesije u prosjeku dolaze svakih 5-7 godina, stoga za ovakav pristup investiranju u zlato nije potrebno trošiti mnogo vremena.

Zlato kao osiguranje pri ulaganje u dionice

Investicijsko zlato može služiti i kao osiguranje pri ulaganju u dionice ili dioničke investicijske fondove. Naime, u dobrim ekonomskim vremenima (kada dionice snažno rastu), cijena zlata u pravilu pada, dok u krizama (kada cijene dionica padaju) zlato najčešće dobiva na vrijednosti. Ta pravilnost se može iskoristiti na način da se pola novca uloži u dionice, a druga polovica u investicijsko zlato u obliku zlatnih poluga ili zlatnika. Na taj se način stvara portfelj otporan na recesije, pri čemu mu vrijednost stabilno raste i u dobrim i u lošim ekonomskim vremenima.

Indirektno investiranje u zlato

Osim direktne kupnje fizičkih poluga zlata ili zlatnih kovanica, postoje i indirektni načini ulaganja u ovaj plemeniti metal. Jedan od njih je ulaganje u investicijske fondove specijalizirane za ulaganje u zlato i ostale plemenite metale. Pri ovom ulaganju se ne stječe vlasništvo nad fizičkim zlatom, ali se može profitirati pri rastu cijene najplemenitijeg metala na svijetu.

Drugi indirektni način investiranja u zlato je kupnja dionica rudarskih kompanija koje se bave rudarenjem zlata. Neki investitori na ovaj način dugoročno može ostvariti viši prinos nego klasičnim investiranjem u zlato. Naime, kompanija se može širiti na način da otkrije nova nalazišta zlata i otvori nove rudnike ili kupnjom konkurentskih kompanija, pri čemu može doći do velikog rasta vrijednosti kompanija i cijene njenih dionica. Osim toga, troškovi rudarskih kompanija su relativno stabilni, a porast cijene zlata na globalnom tržištu može značajno povećati prihode. To znači da je moguće da profitabilnost kompanije također značajno poraste, pri čemu cijena dionice u pravilu skoči više nego cijena zlata. Još jedan razlog zbog kojeg kupovanje dionica rudarskih kompanija može biti unosno je činjenica da se u procesu rudarenja osim zlata gotovo uvijek pronađe i ostale metale, kao što su srebro, bakar, platina i sl. Prodajom tih metala kompanija može pozitivno poslovati i donositi prinos vlasnicima svojih dionica čak i kada cijena zlata pada. No pri ovom načinu ulaganja treba voditi računa i o riziku. Naime, cijene pojedinih dionica su u pravilu mnogo volatilnije nego cijena zlata, stoga postoji rizik da će im cijena pasti mnogo više nego cijena zlata.

Treći indirektni način ulaganja u zlato je kupovanje švicarskog franka. Švicarska ima najveće zlatne rezerve po glavi stanovnika na svijetu, što je gotovo sigurno jedan od najvažnijih razloga zbog kojih franak jača u recesijama. Naime, u nesigurnim vremenima (kada pada povjerenje u nacionalne valute) investitori masovno prebacuju kapital u sigurna utočišta kao što je zlato. Među valutama upravo švicarski franak ima takav status. Investitori očito smatraju da je sigurnije posjedovati valutu zemlje koja posjeduje ogromne količine zlata nego ostale valute bez ikakvog pokrića, pri čemu masovnom kupnjom švicarske valute doprinose njenom jačanju. Znate li ima li Hrvatska zlatne rezerve? Saznajte u tekstu koji se nalazi na prethodnoj poveznici.

Autor:

Banka Zlata

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!