Posljednjih tjedana u Iranu raste strah od vraćanja ekonomskih sankcija koje je Zapad godinama provodio zbog iranskog nuklearnog programa. Ako dođe do toga, izvoz nafte iz ove zemlje će ponovno drastično pasti, zbog čega će patiti cijelo gospodarstvo. Država će ostati bez novca i pribjeći starom rješenju – štampanju novca bez pokrića i financiranju svojih troškova novostvorenim novcem. No na taj način novac gubi vrijednost, pri čemu država indirektno otima kapital od svojih građana koji su ga mukotrpno štedili.

Građani naravno ne žele da im životna ušteđevina i dalje propada, stoga se pod svaku cijenu  žele dokopati američkog dolara. Spremi su sve više iranskih riala dati za jedan američki dolar, zbog čega iranska valuta sve više slabi i postaje bezvrijedna. Prije 10 godina, za kupnju jednog američkog dolara je bilo potrebno izdvojiti približno 9.000 riala, prije pet godina približno 25.000 riala, a prošlog tjedna su građani na crnom tržištu za jedan dolar nudili čak 60.000 riala da bi spasili što se spasiti može jer se pribojavaju daljnjeg pada vrijednosti valute.

Kako bi spriječila potpuni krah valute, država je prije nekoliko dana odlučila uvesti fiksni tečaj od 42.000 riala za jedan dolar, a potpredsjednik Eshagh Jahangiri je izjavio da će zamjena po višem tečaju biti kazneno djelo.

No rijetko tko smatra da država može dugotrajnije zadržati tečaj na spomenutoj razini, jer povjerenja u valutu jednostavno nema već desetljećima. U vrijeme iranske islamističke revolucije 1979. godine, jedan dolar je vrijedio 70 riala, a od tad valuta ne prestaje slabiti. U posljednjih 40 godina rial je izgubio čak 99,9% vrijednosti, a trend će gotovo sigurno nastaviti.

Propast papirne valute bez pokrića u zlatu nažalost nije iznimka nego pravilo. Slična situacija se dogodila s jugoslavenskim dinarom, njemačkom markom nakon Prvog svjetskog rata, a jednog dana će se dogoditi i s hrvatskom kunom i eurom. Naime, od približno 800 papirnih valuta koje su postojale u povijesti, do danas ih je preživjelo samo 177, a apsolutno svaka od njih danas ima mnogo manju kupovnu moć nego prije nekoliko desetljeća. Koliki je bio prosječni vijek trajanja papirne valute bez pokrića, saznajte na ovoj stranici.

Upravo zbog toga što kapital u obliku fiat valuta bez pokrića u zlatu dugoročno neizbježno gubi vrijednost, mudri investitori barem dio svog kapitala drže u obliku investicijskog zlata, koje se već tisućama godina dokazuje kao najbolji način čuvanja kupovne moći. Richard Russell je to lijepo sročio u izjavi: “Zlato će i dalje vrijediti kad dolar, euro i kineski yuan budu samo uspomene.”

Autor:

Banka Zlata