Kako kladionica zarađuje – Istina o sportskom klađenju!

//Kako kladionica zarađuje – Istina o sportskom klađenju!

Kako kladionica zarađuje – Istina o sportskom klađenju!

Mnogi igrači sportske kladionice klađenje ne smatraju zabavom ili kockanjem nego investiranjem koje se može usporediti s ulaganjem u dionice ili investicijske fondove. To donekle ima smisla, jer i kod klađenja i kod ulaganja trebate procijeniti rizik i potencijalni prinos te zaključiti isplatili li se ili ne u takvoj situaciji uložiti novac. Ako se kasnije očekivanje pokaže točnim, ostvarili ste profit, a ako ste bili u krivu, izgubit ćete dio ili cjelokupnu investiciju. Iako je za razliku od loto igara moguće imati statističku prednost pred drugim igračima ili kladionicom, to se događa mnogo rjeđe nego što to tipični kladioničari misle. Naime, kladionica pri određivanju kvota ili koeficijenata koristi mnoge trikove koji joj dugoročno gotovo pa garantiraju da će ostvarivati profit na temelju gubitaka svojih klijenata, stoga je iz perspektive kladioničara klađenje na sport dugoročno vrlo neisplativa investicija.

Veliki dobici su iznimka, a ne pravilo

Mnogi ljudi znaju nekoga tko je ostvario veliki dobitak na kladionici, a vjerojatno su svi na internetu ili u tjednicima koji ima svaka kladionica vidjeli dobitne listiće koji su svojim vlasnicima donijeli pravo malo bogatstvo. Na taj način industrija sportskog klađenja stvara dojam da su veliki dobici česti i da se na kladionici svatko može obogatiti, čime konstantno privlači nove igrače te održava nadu o dobitku postojećim igračima. Ali veliki dobici najčešće nisu rezultat velikog znanja o sportu ili o strategijama klađenja, nego su rezultat čiste sreće. Naime, od milijuna listića koji se uplaćuju svaki mjesec, po zakonu velikih brojeva neki će biti dobitni, iako svaki od njih pojedinačno ima vrlo male šanse za uspjeh. Upravo na tom fenomenu svaka kladionica temelji svoje poslovanje. Kladionica zna da će se često dogoditi da neki listići osvoje velike dobitke, ali isto tako zna da će gotovo svi listići koji ciljaju na veće dobitke biti nedobitni. Pri tome, ukupni iznos uplaćen za listiće koji postanu nedobitni najčešće bude manji od ukupnog iznosa koje kladionica mora isplatiti kao dobitke igračima, a razlika je prihod kladionice od kojeg se financira ukupno poslovanje kladionice i ostvaruje profit za vlasnike firme.

Zašto dugoročno ne zarađuju ni oni koji pogode većinu rezultata?

Većina ljudi se počne baviti klađenjem na sport jer uspješno predvide rezultate većine utakmica koje gledaju. No to nije garancija uspješne kladioničarske karijere. Naime, kladionica jako dobro zna da u utakmici Real Madrida ili Barcelone s klubom koji je tek ušao u prvu ligu, spomenuti legendarni klubovi imaju mnogo veće šanse za uspjeh. Zbog toga će koeficijenti na njihovu pobjedu biti iznimno niski, npr. 1.10 ili 1.20, što znači da se na uspješnom predviđanju takvog rezultata neće moći mnogo zaraditi. Zato mnogi kladioničari igraju listiće s desetak ili više događaja s malim koeficijentima kako bi ukupni dobitak bio veći. Ali favoriti ne pobjeđuju baš uvijek. Od desetak takvih utakmica nekoliko favorita kiksa zbog lošeg dana, neočekivano dobre igre protivničkog kluba ili čiste sportske nesreće (favorit je bio bolji, ali lopta jednostavno nije htjela u gol). Upravo to je uzrok fenomena u kojem listić padne zbog jednog promašenog rezultata. Naravno, tu nema nikakve teorije zavjere nego se radi o tome da igračima u pamćenju uvijek ostanu takvi listići, na kojima je malo falilo do dobitka.

Kako se kladionica pobrine da su šanse na njenoj strani?

Kladionicu najčešće nije briga kakav će biti rezultat utakmice, meča ili utrke jer koeficijente podesi na način da nakon događaja igračima mora isplatiti podjednak iznos bez obzira na rezultat. Osim toga, ponuđeni koeficijenti su mnogo niži od realne vjerojatnosti pojedinog rezultata.   

Primjer:

U teniskom meču u kojem igraju dva podjednako dobra tenisača, vjerojatnost pobjede svakog od njih je 50%. U takvoj situaciji, koeficijent na pobjedu jednog bi u savršenom svijetu iznosio 2.00, a na drugog također 2.00. No da bi se kladionici uopće isplatilo baviti se poslom kojim se bavi, svojim igračima će ponuditi koeficijente 1,85/1,85. Time se postiže to da ako igrači ukupno na pobjedu svakog od tenisača uplate milijun kuna, kladionica će uprihoditi dva milijuna kuna. Bez obzira na to tko će u meču pobijediti, kladionica će morati isplatiti 1.850.000 kuna. Razlika od 150.000 kuna ostaje kladionici kao prihod od kojeg financira poslovanje.

Ako se ispostavi da igrači više novca stavljaju na pobjedu prvog tenisača (npr. milijun kuna), dok su na drugog stavili samo 800.000 kuna, kladionica će značajno spustiti koeficijent na onoga koji privlači više uplata. Razlog je to što kladionica želi obeshrabriti igrače da se klade na prvog tenisača te ih što više potaknuti da se klade na drugog. Naime, što koeficijent na favorita više padne, manje će se igrača kladiti na njega (jer je jednostavno postalo neisplativo). U isto vrijeme se dizanjem koeficijenta na drugog tenisača privlače nove uplate na njegovu pobjedu, jer što je veći koeficijent, više se isplati kladiti na taj ishod. Na taj način kladionica pokušava postići podjednak iznos ukupnih uplata na oba ishoda meča. U ovom primjeru to bi se možda postiglo s koeficijentima 1.50 na prvog i 2.40 na drugog tenisača.

Još jedan trik kojeg kladionice koriste je pretjerano favoriziranje favorita. Naime, većina igrača sportskih kladionica se kladi na favorite, stoga ih kladionica neproporcionalno niskim koeficijentima želi obeshrabriti u stavljanju takvih oklada na svoje listiće. U isto vrijeme će koeficijent na suprotan rezultat biti skoro na fer vrijednosti kako bi se igrači motivirali na takve oklade, čime kladionica postiže gore opisanu ravnotežu ukupnih iznosa uplaćenih na sve moguće ishode. To ne znači da se isplati kladiti protiv favorita, jer su marže kladionica i porezi na klađenje toliko veliki da je čak i veliki koeficijent gotovo uvijek barem za nijansu niži od realne vjerojatnosti nekog ishoda sportskog događaja.

Svaka kladionica ima i maksimalne iznose uplata na određeni događaj ili cijelu ligu, što je još jedna metoda za postizanje ravnoteže uplata. Naime, ako na neki manje popularni događaj, primjerice hokejašku utakmicu druge finske lige, netko stavi veliku uplatu od 50.000 kuna, možda kladionica do početka utakmice dizanjem koeficijenta na suprotni rezultat neće uspjeti privući dovoljno uplata za postizanje ravnoteže pa će ili morati preuzeti rizik tog događaja na sebe ili će se morati hedžirati kod neke od velikih svjetskih online kladionica ili burzi za klađenje poput Betfaira.

Neke kladionice imaju čak i crne liste igrača koji su na temelju insajderskih informacija o namještenim utakmicama ili jednostavno na temelju velike sreće osvajali velike iznose. Takvim igračima je jednostavno zabranjeno kladiti se u nekim od kladionica. Oni najčešće to pravilo zaobilaze na način da zamole prijatelje, suradnike ili članove obitelji da uplaćuju manje iznose u nekoliko različitih poslovnica kladionica u svojoj bližoj okolici.

Lažne dojave

Neki igrači sportske kladionice se oslanjaju na takozvane „dojave“ – insajderske informacije o namještenim sportskim događajima koje oni koji ih imaju prodaju preko interneta. No tu se redovito radi o prijevari. Prevaranti pod lažnim imenom otvore profil na Facebooku ili na nekom od foruma na kojima se diskutira o klađenju i daju svoje prognoze, tipove, dojave uz određenu naknadu. Pri tome se koriste različitim trikovima. Neki pokazuju samo dobitne listiće iz prošlosti, a gubitne zaborave spomenuti. Drugi u realnom vremenu daju prognoze na temelju osjećaja. Ako se ispostavi da uspješno pogode rezultate idućih nekoliko događaja, imaju osnovu tražiti novac za iduće „dojave“. Ako pak pogriješe, jednostavno otvore novi online profil za dojave i krenu ispočetka. Na taj način će prije ili kasnije imati pozitivan niz pogodaka, na temelju kojih će uspjeti uzeti novac od nekih naivnih igrača sportske kladionice.

Postoji još jedna metoda kojom mogu uvjeriti kladioničare da zaista imaju insajderske informacije ili barem da su jako dobri u prognoziranju rezultata. Ova metoda je zaista uvjerljiva i poprilično sofisticirana. Prevarant može svojoj bazi pratitelja ponuditi različite dojave. Npr. 100 pratitelja dobije dojavu da prvi tenisač u paru sigurno dobiva meč, a drugih 100 pratitelja dobiju dojavu da pobjeđuje drugi tenisač. Kako god meč završio, 100 ljudi je unaprijed dobilo točnu informaciju. Za nekoliko dana onima koji su prvi puta dobili dobru informaciju prevarant šalje novu dojavu. Opet se radi o teniskom meču i opet će ih polovina dobiti dojavu da pobjeđuje tenisač 1, a druga polovina da pobjeđuje tenisač 2. Nakon meča će se ispostaviti da ih je 25 dobilo točnu informaciju o tome tko dobiva meč. Poslije trećeg događaja će ih istom metodom 12 ili 13 tri puta zaredom dobiti pouzdanu informaciju o pobjedi. Tada će prevarant imati vrlo uvjerljivu priču i moći će za četvrtu dojavu tražiti pozamašan iznos od svojih pratitelja, jer dokazao je da zna što govori, zar ne? Mnogi igrači sportske kladionice su u takvoj situaciji zaista spremni platiti dojavu, no šanse za uspjeh im se ne povećavaju niti malo, jer uopće se ne radi o pravim dojavama, nego o prividu istih. Nakon što prevarant iscrpi bazu na taj način, jednostavno krene ispočetka s drugom bazom i lovi nove naivčine.

Ako netko zaista ima insajdersku informaciju o tome da je utakmica namještena, čuvao bi je za sebe i zaradio na njoj. Ne bi bilo logično širiti tu informaciju po internetu, privlačiti milijune kuna uplata na takav ishod utakmice ili meča i riskirati istragu policije o cijelom slučaju.

Dodatni faktori koji smanjuju vjerojatnost dobitka

Nažalost, namještene utakmice zaista postoje i na njima oni koji ih namještaju zaista profitiraju, ali na način da se malim uplatama sami klade na te događaje kod mnogih kladionica. Svaka pojedina kladionica ne može znati o čemu se tu radi, nego nakon što primijeti nešto veći interes svojih igrača za odrađeni ishod događaja, jednostavno spušta koeficijent na taj ishod i diže isplativost klađenja na suprotan ishod. Zbog toga mnogi kladioničari se odluče na klađenje na suprotni rezultat (jer je koeficijent dobar), što dovede do gubitka novca jer je događaj u startu bio namješten.

Još jedan faktor koji se pri klađenju ne smije zanemariti su naknade kladionica i porez na dobitke od sportskog klađenja. Pri samoj uplati, kladionica će naplatiti 5% manipulativnog troška od uplate, koji u startu smanjuje uplatu i eventualni dobitak. Ako do dobitka dođe, država će od njega uzeti 10-30%, ovisno o visini dobitka.

Klađenje na loto

Mnogi igrači se klade na loto igre, jer dobici mogu biti zaista veliki. No nisu dovoljno veliki da bi bili veći od realne vjerojatnosti dobitka. Ne postoji uzalud običaj da kad netko ima sreće drugi mu savjetuju da počne igrati loto. Kladionica će i kod tih igara toliko spustiti koeficijent po kojem se obračunava dobitak u slučaju pogotka jednog ili više brojeva, da je tu dugoročno još teže biti u dobitku nego kod klađenja na sport. Naime, kod sportskih događaja koeficijenti se formiraju na temelju očekivanja i uplata igrača kladionice. Oni kolektivno mogu biti u krivu pa koeficijent na određeni ishod ponekad može biti bolji od realne vjerojatnosti takvog ishoda (treba napomenuti da se to iznimno rijetko događa). Ali kod loto igara igrate protiv čiste matematike koja je namjerno postavljena da radi protiv igrača i u korist kladionice. To znači da je priređivanje klađenja na loto rezultate za kladionicu praktički siguran dobitak, a za igrače praktički siguran gubitak novca.

Jedina strategija klađenja koja funkcionira – Arbitraža

Osim namještanja utakmica (što je ilegalno), postoji i jedna strategija klađenja koja može donijeti siguran dobitak, a sasvim je legalna u mnogim zemljama. Nažalost, ta strategija neće donijeti veliku zaradu u postotku niti će zaradu donijeti nabrzinu pa je sličnija poslu nego klađenju. Radi se o arbitraži. Ova strategija se temelji na razlici u koeficijentima na isti događaj kod različitih kladionica, koji nastaju zbog različitog interesa igrača na klađenje na pojedine ishode događaja.

Primjer:

Kod teniskog meča u sklopu Davis Cupa između reprezentacija Hrvatske i Engleske, logično je za očekivati da bi se igrači sportskih kladionica u Hrvatskoj u većoj mjeri kladili na pobjedu Hrvatske, dok bi u Engleskoj bilo suprotno. To može dovesti do toga da su koeficijenti ovakvi:

Kladionice u Hrvatskoj: 1,50 (1)  / 2,30 (2)

Engleska kladionica William Hill: 2,30 (1)  / 1,50 (2)

Igrač kladionice bi u hrvatskoj kladionici staviti 1000 kn na pobjedu Engleske, a u engleskoj kladionici isti iznos na pobjedu Hrvatske. Bez obzira na rezultat, nakon odbitka manipulativnih troškova i poreza, u ovakvom scenariju bi mu možda stanje na računu bilo 2030 kn, što je za 30 kuna više od uplaćenih 2000 kn. Zarada nije velika, ali je praktički bila sigurna.

Nažalost, takvih prilika za arbitražu je sve manje jer zbog prelaska cijele industrije na online klađenje kladionicama je sve lakše pratiti koeficijente konkurencije diljem svijeta i podešavati svoju ponudu. Igračima je lakše nego ikada pronaći takve prilike, stoga u svakoj prilici u kojoj se može napraviti sigurna oklada, toliko se novca stavi na te prilike da kladionice instantno spuštaju koeficijente kako bi postigle gore opisanu ravnotežu uplata. To vrlo brzo dovede do nestajanja prilike za arbitražu i prosječni kladioničar ih sve teže može pronaći.

Zaključak o sportskom klađenju

Na sportsko klađenje ne treba gledati kao na investiranje. Iako je moguće da se povremeno pojavi dobra prilika za klađenje (koeficijent osjetno bolji od realne vjerojatnosti tog ishoda), to se toliko rijetko događa da je potrebno jako mnogo vremena, truda i znanja uložiti za pronalazak takvih situacija. Prosječni igrač sportske kladionice takve situacije nije u stanju pronaći, što govore i javno dostupni podaci o rezultatima klađenja na sport. Hrvatska lutrija je 2017. godine zaprimila 443 milijuna kuna uplata na sportske događaje, a ukupne isplate igračima su iznosile 352 milijuna kuna. Dakle, igrači su samo ovoj kladionici ostavili 91 milijun kuna, a statistika je podjednaka kod svih kladionica.

Pojednostavljeno rečeno, bilo koja investicija novca je bolja od klađenja na sport ili loto. Pojedincu je mudrije odvajati nekoliko desetaka kuna tjedno koliko prosječni igrač uplaćuje u kladionicu i taj novac staviti na štednju. Dugoročno još bolja opcija je povremeno kupovanje zlatnih poluga i zlatnika. Naime, investicijsko zlato je u cijeloj EU oslobođeno svih poreza, a godišnje mu cijena raste 8%. To znači da bi netko tko svaki tjedan odvaja 30 kuna na stranu i povremeno kupuje zlato nakon 30 godina na raspolaganju imao iznos od 55.000 kuna (pod uvjetom da cijena zlata nastavi rasti po 8% godišnje). Onaj tko u istom periodu bude igrao sportsku kladionicu, vjerojatno nakon 30 godina neće imati ništa.

Autor:

Banka Zlata

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!

By |2019-04-12T15:42:11+02:00studeni 25th, 2018|Banka Znanja|0 komentara

Kontaktirajte nas ako imate bilo kakvih pitanja.

Suglasan sam da se moji podaci koriste u svrhu odgovora na upit i kontaktiranju putem kontakt forme.

Zašto Banka Zlata?

Kontakt

Ured Zagreb - 01/3000 783
Ured Rijeka - 098/500 499
E: info@bankazlata.com
Radno vrijeme: 09:00 – 18:00