Švicarski franak je jedna od najcjenjenih svjetskih valuta. Nalazi se u top 10 najtrgovanijih valuta iako je po populaciji Švicarska tek na 99. mjestu na svijetu. Razlozi povjerenja u CHF su gospodarska i politička stabilnost ove alpske države, neutralnost u ratovima, razvijen bankarski sustav koji privlači kapital iz svih dijelova svijeta, ali možda najvažniji razlog povjerenja u franak su poluge zlata u vlasništvu švicarske države.

Na koji način su novac i poluge zlata povezani?

Tijekom povijesti je novac izrađen od zlata i ostalih plemenitih metala bio vrlo cijenjen i poželjan. Neki od razloga za korištenje tih metala za izradu novca su fizička izdržljivost i laka prenosivost kovanica. Ali vjerojatno još važniji razlog statusa zlatnog novca je bila njegova mogućnost da očuva vrijednost. Naime, zlato je vrlo rijedak metal, a proces rudarenja, taljenja i kovanja u standardizirane novčiće je vrlo skup i dugotrajan, stoga čak ni moćna kraljevstva nisu mogla stvarati novac po potrebi i time rušiti vrijednost novca izrađenog od plemenitih metala.

No prenošenje veće količine zlata je nepraktično, a rješenje su bile bankovne potvrde na kojima je pisalo da donositelj ima pravo bank notu zamijeniti za određenu količinu zlata. Da bi široka javnost imala povjerenja u papirni novac, vlasti su morale pobrinuti da u svakom trenutku ima dovoljno zlata za pokriti vrijednost izdanih novčanica – tj. papirni novac je morao imati pokriće u zlatu.

Monetarni sustav temeljen na papirnom novcu koji ima pokriće u spomenutom plemenitom metalu zove se zlatni standard i funkcionirao je stoljećima. Država ili centralna banka pojedine države bi u svojim trezorima čuvala velike količine poluga zlata, a u optjecaj bi pustila određenu količinu novčanica koje je bilo moguće zamijeniti za žutu plemenitu kovinu. No države se nisu mogle kontrolirati kada je u pitanju tiskanje novčanica i izdale bi mnogo više novca nego što su imale rezervi plemenite kovine, što bi narušilo povjerenje u valutu pojedine zemlje. Kako ne bi morale sve zalihe zlata dati javnosti koja je pod hitno htjela mijenjati svoje novčanice za zlato, države su jedna po jedna napuštale zlatni standard i prelazile na čisti fiat novac, koji ima pokriće samo u mogućnosti države da očuva povjerenje u svoju valutu. SAD su zlatni standard napustile 1933., a 1971. raskinule zadnju vezu između američkog dolara i zlata.

Koje države posjeduju najviše poluga zlata?

Danas na svijetu više ne postoji niti jedna država kojoj valuta ima pokriće u zlatu. No za razliku od Hrvatske narodne banke (HNB), koja je poluge zlata rasprodala 2005. godine, većina centralnih banaka i dalje posjeduje značajne količine poluga ovog plemenitog metala.

Daleko najveće zlatne rezerve imaju SAD, koje službeno trenutno imaju 8.133 tone zlata, a značajan dio američkih investicijskih poluga nalazi se u poznatoj bivšoj vojnoj bazi Fort Knox. Na vrhu rang liste država po rezervama također se nalazi nekoliko bogatih europskih zemalja, a u poluge zlata sve više ulažu i Kina, Rusija i Indija.

No zbog velike razlike u broju stanovnika, apsolutne količine rezervi poluga zlata pojedine zemlje mogu zavarati. Ako se gleda količina rezervi po glavi stanovnika, rang lista izgleda osjetno drugačije. Na prvo mjesto skače Švicarska, koja s obzirom na broj stanovnika ima višestruko više zlata nego ostale bogate zemlje.

Država Zlatne rezerve (u tonama) Zlatne rezerve po glavi stanovnika (u gramima)
1 SAD 8.133 25,3
2 Njemačka 3.376 41,4
3 Italija 2.452 40,4
4 Francuska 2.436 36,6
5 Kina 1.843 1,3
6 Rusija 1.706 9,8
7 Švicarska 1.040 125,6
8 Japan 765 6,0
9 Nizozemska 613 36,2
10 Indija 558 0,4

Izvori: Wikipedia, Bullionvault.com 

Iako više niti jedna valuta nema pokriće u zlatu, to ne znači da svjetska javnost više ne cijeni žutu plemenitu kovinu. Centralne banke većine zemalja i dalje posjeduju značajne količine poluga zlata kako bi bile neovisne o valutama drugih zemalja, ali i zbog psihološkog utjecaja na vlastitu javnost. Naime, u slučaju pada povjerenja u valutu, država bi imala mogućnost ponovno uvesti potpuni ili djelomični zlatni standard i na taj način pokušati stabilizirati tečaj vlastite valute.

Kako se kreću tečajevi valuta na deviznom tržištu?

Tečajevi većine najtrgovanijih valuta na svijetu (dolar, euro, švicarski franak…) slobodno se kreću na temelju ponude i potražnje a centralne banke interveniraju na tržištu i pokušaju utjecati na vrijednost svoje valute tek kad valuta u kratkom roku postane precijenjena ili podcijenjena te počne negativno utjecati na gospodarska kretanja u pojedinoj zemlji.

Ako se analizira posljednjih nekoliko desetljeća kretanja tečajeva najvažnijih svjetskih valuta, može se primijetiti da neke valute imaju tendenciju jačati u dobrim ekonomskim vremenima i slabiti u recesijama, dok druge dobivaju na vrijednosti u krizama i recesijama. Valute koje najčešće jačaju u dobrim vremenima i slabe u krizama su euro, britanska funta, australski dolar i kanadski dolar. Drugu grupu valuta čine američki dolar, japanski jen i švicarski franak i na prvi pogled su neobične. Naime, čak i kad dođe do gospodarskih problema u SAD-u, Japanu i Švicarskoj, valute tih zemalja dobivaju na vrijednosti, što se kod drugih zemalja i valuta ne događa.

Radi se o tome da je globalno gospodarstvo sve više povezano, što znači da kad dođe do usporavanja gospodarskog rasta ili do recesije u jednom dijelu svijeta, to se može preliti i na druge dijelove svijeta. U periodima nižeg ili negativnog gospodarskog rasta raste nepovjerenje u financijski sustav i državne institucije te se povećava vjerojatnost bankrota banaka. Zbog toga kompanije, individualni investitori i štediše koji novac u dobrim vremenima ulažu diljem svijeta u potrazi za većim prinosima, na prve naznake nesigurnosti preferiraju novac prebaciti na sigurno. U takvim situacijama kapital iz zemalja u razvoju masovno se prebacuje u razvijene zemlje čiji financijski sustavi su percipirani sigurnim i otpornim na recesije.

Američki dolar je percipiran sigurnim zbog gospodarske, političke i vojne moći SAD-a, koja može pomoći u lakšem izlasku iz gospodarskih problema. Veličina i slojevitost američkih financijskih tržišta omogućuje ulaganje u konzervativne financijske instrumente kao što su državne obveznice ili u dionice kompanija koje dobro posluju u krizama, kao što su dionice farmaceutskih kompanija. Budući da se u krizama više kapitala slijeva iz drugih valuta u dolar nego što iz dolara odlazi u druge valute, američki dolar ima tendenciju jačanja.

Japanski jen jača zbog toga što su kamatne stope u Japanu već desetljećima iznimno niske. Zbog toga japanske financijske institucije, ali i obični građani imaju tendenciju kapital ulagati u inozemstvu, gdje je veći prinos zbog većih kamatnih stopa. U recesijama kamatne stope počnu padati, stoga se iz japanske perspektive smanjuje isplativost držanja kapitala u inozemstvu. Budući da u istom trenutku raste i rizik zbog bankrota financijskih institucija, Japanci u krizama masovno vraćaju kapital u japanski jen, kojem zbog toga vrijednost raste.

Kako se švicarski franak kreće na valutnom tržištu?

Kada je u pitanju švicarski franak koji također jača u krizama, razloge treba tražiti u razvijenosti i stabilnosti bankarskog sektora, političkoj neutralnosti Švicarske, ali i u rezervama poluga zlata. Upravo su velike količine zlata jedan od najvažnijih razloga naglog jačanja švicarske valute na početku velike financijske krize. Naime, u situaciji kad su velike, do tad nedodirljive banke počele propadati i/ili tražiti državnu pomoć (čak i u SAD-u), dio investitora i špekulanata na financijskim tržištima zaključio je da je u takvoj situaciji najsigurnija opcija novac prebaciti u Švicarsku. Od rujna 2007. godine do rujna 2011. godine, švicarski franak (CHF) je u odnosu na euro ojačao čak 47%, pri čemu svi oni koji su posjedovali franke ostvarili iznadprosječno visok prinos.

Oni koji su u istom periodu posjedovali investicijsko zlato u obliku poluga ili kovanica kao što je austrijski dukat, prošli su još bolje. Naime, cijena najpopularnijeg plemenitog metala na svijetu je od rujna 2007. do rujna 2011. porasla čak 183%. (s 698 USD na 1922 USD po unci).

Zaključak

Dakle, na početku najveće financijske krize još od velike depresije 1930-ih, zlato je bila investicijska klasa koja je donijela najveći prinos, a od svih valuta na svijetu, najviše je ojačala upravo valuta zemlje koja po glavi stanovnika ima najviše zlata. Slučajnost? Procijenite sami.

Švicarski franak (CHF) tradicionalno ima status sigurnog utočišta u nesigurnim vremenima, stoga je za očekivati da će jačati i u idućoj globalnoj recesiji. Kupnja investicijskog zlata vjerojatno će biti još popularnija pa bi ulaganje u poluge zlata ili novčiće moglo biti još isplativije. Kupnja investicijskog srebra u obliku srebrnih poluga ili srebrnjaka također bi trebala biti isplativa investicija, budući da cijena srebra u pravilu prati cijenu zlata. Na ovoj stranici je objašnjeno zbog čega postoji takva povezanost.

Autor:

Banka Zlata

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!