U medijima se često piše o tome kako države čija gospodarstva postaju sve jača, poput Kine i Indije, dio stvorenog bogatstva koriste za povećanje vlastitih rezervi zlata. Zlatne rezerve Indije iznose 558 metričkih tona, dok Kina posjeduje čak 1.843 tone zlata u svojim rezervama. Zalihe zlata su jedan od razloga zbog kojih je švicarski franak cijenjena valuta.

Ulaganje kapitala u investicijske plemenite metale ne iznenađuje jer zlatne poluge su po mnogima najbolji način čuvanja vrijednosti za pojedince, ali i za države. Zadnjih desetljeća države u pravilu veći dio vlastitih rezervi kapitala drže u državnim obveznicama razvijenih zemalja, što se smatra investicijom vrlo niskog rizika. No na međudržavnoj razini može doći do sankcija ili ratova pri čemu kapital uložen u inozemstvu može biti blokiran ili oduzet. Zbog toga, sve više država se zadnjih godina odlučuje na provjereni način ulaganja viška kapitala – ulaganje u zlato u obliku poluga.

Za razliku od većine razvijenih država i država koje se ubrzano razvijaju, Republika Hrvatska radi upravo suprotno – ne samo da ne ulaže u investicijsko zlato, nego je Hrvatska narodna banka prodala sve rezerve koje je Hrvatska posjedovala!

Naime, SFRJ je na dan raspada posjedovala 54,5 tona zlatnih poluga, a po odluci MMF-a s kojom su sve složile sve države bivše SFRJ, Hrvatskoj je pripalo 28,49% navedene količine, tj. 422.028 unci žute plemenite kovine. Od približno 15,5 tona, 13,127 tona hrvatskog zlata je bilo pohranjeno u Švicarskoj, a ostatak u Beogradu.

Hrvatska narodna banka je 2001. godine, pod vodstvom guvernera Željka Rohatinskog, odlučila prodati 13,127 tona zlatnih rezervi po tadašnjoj cijeni od 272 USD po unci. Nakon svih troškova, Hrvatskoj je od prodaje zlata ostalo približno 115 milijuna USD.

Ostatak hrvatskih rezervi je prodan 2005. godine po cijeni od 496 USD po unci pri čemu je Hrvatska dobila približno 31 milijun USD.

Zašto je HNB prodao hrvatske rezerve zlata?

Hrvatska narodna banka je odlučila prodati poluge jer je smatrala da se cijena ovog plemenitog metala previše kreće, nepredvidiva je, a zlato samo po sebi ne donosi nikakvu kamatu. Zbog toga su u HNB-u zaključili da je bolje prodati poluge i novac uložiti u državne obveznice i druge vrijednosne papire, kod kojih je mnogo lakše predvidjeti prinos u bliskoj budućnosti.

No na kraju se ispostavilo da je to bila loša odluka, jer je cijena zlata od 2001. do danas višestruko porasla. Krajem 2017. godine, cijena je iznosila približno 1.300 američkih dolara po unci. To znači da je umjesto 146 milijuna dolara koje je Hrvatska dobila za svoje zlatne rezerve, u trenutku pisanja teksta ista količina zlatnih poluga mogla biti prodana za čak 710 milijuna dolara. Budući da cijena plemenitih metala ima tendenciju dugoročno rasti, da je Hrvatska odlučila zadržati zlatne rezerve vrijednost bi im u budućnosti gotovo sigurno bila još veća.

Pojedinac naravno ne može utjecati na financijske odluke države, ali zato može vlastitim financijama upravljati mnogo mudrije nego što to država radi. Financijski mudra odluka je držati barem dio vlastitog kapitala u obliku fizičkog zlata, bilo da se radi o zlatnim polugama ili zlatnicima. Na taj način se dugoročno postiže mnogo veća sigurnost, ali i veći prinos nego kod držanja novca oročenog u bankama, pri čemu inflacija polagano uništava kupovnu moć novca. Kupnja srebra u obliku investicijskih srebrnih poluga ili srebrnjaka podjednako je dobra investicija jer cijena srebra u pravilu prati cijenu zlata.

Koje države posjeduju najviše poluga zlata?

Daleko najveće zlatne rezerve imaju SAD, koje službeno trenutno imaju 8.133 tone zlata, a značajan dio američkih investicijskih poluga nalazi se u poznatoj bivšoj vojnoj bazi Fort Knox. Na vrhu rang liste država po rezervama također se nalazi nekoliko bogatih europskih zemalja, a u poluge zlata sve više ulažu i Kina, Rusija i Indija.

No zbog velike razlike u broju stanovnika, apsolutne količine rezervi poluga zlata pojedine zemlje mogu zavarati. Ako se gleda količina rezervi po glavi stanovnika, rang lista izgleda osjetno drugačije. Na prvo mjesto skače Švicarska, koja s obzirom na broj stanovnika ima višestruko više zlata nego ostale bogate zemlje.

Država Zlatne rezerve (u tonama) Zlatne rezerve po glavi stanovnika (u gramima)
1 SAD 8.133 25,3
2 Njemačka 3.376 41,4
3 Italija 2.452 40,4
4 Francuska 2.436 36,6
5 Kina 1.843 1,3
6 Rusija 1.706 9,8
7 Švicarska 1.040 125,6
8 Japan 765 6,0
9 Nizozemska 613 36,2
10 Indija 558 0,4

Izvori: Wikipedia, Bullionvault.com 

Iako više niti jedna valuta nema pokriće u zlatu, to ne znači da svjetska javnost više ne cijeni žutu plemenitu kovinu. Centralne banke većine zemalja i dalje posjeduju značajne količine poluga zlata kako bi bile neovisne o valutama drugih zemalja, ali i zbog psihološkog utjecaja na vlastitu javnost. Naime, u slučaju pada povjerenja u valutu država bi imala mogućnost ponovno uvesti potpuni ili djelomični zlatni standard i na taj način pokušati stabilizirati tečaj vlastite valute.

Autor teksta:

Banka Zlata

Želite li na email adresu dobivati slične tekstove? Prijavite se za primanje naših newslettera! U newsletterima osim edukacijskih tekstova šaljemo i informacije o našim promotivnim aktivnostima, kao i ostale informacije za koje smatramo da bi zainteresiranima za ulaganje u plemenite metale mogle biti interesantne!